Kvalitativno istraživanje se ili ne doživljava uopće, ili ako se ipak uzme u razmatranje, onda se nema vremena porazmisliti o tome što poduzimanje takvog istraživanja zapravo znači za istraživača. Dok se u kvantitativnim istraživanjima često ne treba postaviti nezgodna pitanja paradigme jer se u njima najčešće ne nalazi ikakav sadržaj, osim samih “rezultata” te se jaši po (post)poztivističkoj matrici s bezobzirnošću barbara. Zamislimo sliku nekog rata, na prijmjer.
Soldat
Kako se kod kvalitativnih istraživanja, zbog same narave stvari, mora zaustaviti kod pitanja dizajna, pristupa, metoda i tehnika, hrabri istraživački juriš na predmet istraživanja rasplinja se već kod prve bitke. Nemamo oružja ni municije. Vrijeme je za povlačenje, moramo stati. Akon nam nisu na raspolaganju sredstva za cilj, kako ćemo doći do cilja uopće?
Zeleni kader
Neki bitku vide iz jedne šire perspektive. Rat svakako traje, treba se i dalje boriti, ali možda prvo treba sagledati širu sliku sitacije. Dozvoliti da nam kvalitativno istraživanje da neki odmak od tipične prakse, da nam pomogne razumjeti gdje se točno nalazimo, kao ne bismo bili gubitnici bitke koju vodimo. Borimo se tako i za sebe i spremni smo se vratiti u stroj, čim vidimo da za nas nema opasnosti.
Tolstojevac
Ovaj odbjegli vojnik nema mira. Nekako je čudan i živčan. Možda treba ovaj rat, ovo oslobađanje. Opet, možda i ne treba. Možda ga od početka nije trebalo. Je li tko ikoga nešto pitao? Kako je do čitave ove sitacije došlo? Morat će prekopati i nebo i zemlju da dođe do barem nekih odgovora. Prvi odgovori do koji dođe, možda neće biti zadovoljavajući, možda i umre u tom traženju. Njegov bivši narednik kada puno kasnije čuje da je ovaj mrtav, moći će sa zadovoljstvom zaklučiti: “Kako je živio, tako je i umro!”